nemirno…

Oprosti mi molim te, što nisam to što želiš,
Ti znaš da volim te na neki način svoj.
Oprosti zbog patetike to je zbog romantike,
Umjesto svijeća i cvijeća, uz večeru.

Znam da je teško trajati sa mnom, ima me, nema me.
Poželim nekad stati na loptu, al’ bojim se.

Ja sam ja, ne drži me mjesto
Mojom dušom pušu vjetrovi.
Ja sam ja, ko’ nemirno more
Mrzim luke, mrzim obale.

Oprosti mi molim te, što nisam to što želiš,
Ti znaš da volim te na neki način svoj.
Oprosti ako zvučim kao da sam nesretan,
Ti znaš da sam oduvijek bio sa riječima nespretan.

Dani se slažu u godine duge, zima je pred vratima.
Ništa nam dobro ne donosi sutra, osim nadanja.

Ja sam ja, ne drži me mjesto
Mojom dušom pušu vjetrovi.
Ja sam ja, k’o nemirno more
Mrzim luke, mrzim obale.

Advertisements

4 mišljenja na „nemirno…“

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s