I posle svih godina
pamtim na kojim stranicama sam bila
kad si odlazio,
taj čas klavira kao da se nikad nije desio.
Etida se vukla ulicom kao starija gospođa
iz kupovine,
‘jabuke’ sam ispuštala u svakom pokušaju…
eksplozija suza desila se na pola puta od kajdanke do očiju..
nije bilo buke, samo bujica koja se izlila na trećem taktu
i otrčala za tobom kroz otvoren prozor učionice…
Advertisements
Eh, što su to grozno-slatki trenuci: zaljubljen, ljut i željan; nećeš i ne smeš da pokažeš, a telo te ne sluša 😆
Ivana, duša te boli a u glavi odzvanja ‘šake kao da držiš jabuke’, pa, kako?!?! 🙂
`bem ti suze uvek..
Zeleniš, i suze su ok, nekad. 😉
Ostala je samo muzika…
..da talasa ulicama i sećanjem. 🙂
Fataj te jabuke i zasviraj nešto veselo 🙂
Lina, posle svih godina mislim da se jedino sećam kako se ‘drže jabuke’. 🙂
Da, hoce tako note nekad da pobegnu kroz otvoren prozor…
😉
Sarah, dobiju noge i odu svojim putem. 😉
Kako dobro opisan momenat(ti)!
Hvala, Srebrna!
To davno beše, AL’ sećam se ja. 🙂
evo nešto što ide uz tekst
Mala B, nema nama ništa bez Djoleta. 🙂