posuta pahuljama šušnula je pogledom, ubeđena da niko nije čuo, ali…
staklo je prslo i poput sedefa se prosulo po snegu.
tanko, gotovo nevidljivo,
dodalo mu iskričavi sjaj..
slika za zastati…
znala je kako će i kad se sneg otopi tu ostati posebno mesto.
neće biti bezazleno, baš kao ni što druge dobre stvari nisu.
izazvaće muku, ne veliku, ali sasvim dovoljnu.
poslužiće za nauk, možda čak i njoj.
Advertisements
Mozda cak i njoj..mozda..povlacnje, nepriznavanje, poricanje, korak napred, nazad dva..sve to znaci mozda ili mozda ne? 🙂
zelenis,
mozda.. ko ce ga vise znati 😉
Možda će sneg magijom svojih pahulja prekriti sve tragove tog pogleda…
Samo će trag u sećanju mrznuti od pogleda jedne daleke zime…
….kad ugleda sjaj u staklu 🙂
Obrisi dva prethodna komentara 😉
Exxx
receno-ucinjeno! 🙂
🙂
Dudo,
i ja tebi isto, samo veci 😀
Šunjalice…
kiša više šuuuuuušti…
ali se zato sneg više šuuuuuuuuunja 😉
Branko,
svi se mi manje-vishe shunjamo do ushushkavanja 😉