Znate kako poneki klinac iz vaše ulice, kraja, zgrade.. mora biti nemirniji i lošiji od drugih i to bude sasvim normalno. Onda, završite srednju školu, odete iz svog malog grada, prođu godine i jednog dana se vratite. Klinac je rastao, rastao je i grad. Sad je to loš momak. Čujete gomile priča o njemu i nemate razloga da u njih ne verujete, ali prema vama uvek je pristojan, nasmejan i predusretljiv. Njegovi roditelji vam s vremena na vreme o njemu pričaju kao o divljaku, iako su i sami dali značajan doprinos njegovom odraslom izdanju.
Ali, koliko god da je loše, najsigurnije se osećate u svome kraju. Kraju u kom ste odrasli. Na tom tlu ste večiti srednjoškolac. A, onda vam priđe u toku dana nasmejan jer se godinama niste videli, što zbog vašeg odsustva iz grada, što zbog njegovog boravka u zatvoru i kaže:
– Komšinice, lepo te videti. Ti uvek ista! Čuj, ako ti neko bude pravio problem samo se meni javi!
– Ma, kakvi problemi, S. Kad će te već jednom proći te dečije bubice?
– Moja ponuda stoji, zapamti. Ja nisam zaboravio da sam tvoj dužnik.
Iako znam da odavno nije bezazleni klinac ne mogu a da se ne nasmejem, jer se poziva na događaj iz vremena kad smo oboje još šetali razbijena kolena.
A onda, dođe subota poput ove i koji sat iza ponoći, kad posle 5 sati buljenja u monitor i prevođenja podilejišeš i rešiš da udahneš malo vazduha dok odšetaš po klopu. U povratku me presrela grupica nepoznatih nemiraca. Kandidati za novu idolsku grupu popularno zvanu – huligani. Nije bilo prijatno. Jedino što sam mogla da iskoristim u svoju odbranu bila je pljeskavica i moj konjski rep. ALI, naišao je komšija i stigla sam kući bez dodatne gnjavaže.
Znam da je loš momak, da se bavi nezakonitim radnjama, al meni je pomogao. Mnogi imaju razlog da ga ne vole, ja večeras ama baš nijedan.
Živela sma neko vreme u kraju, u ulazu gde su mi loši momci i devojke bili komšije. Posebna je to sorta. Niko od nas nije sasvim crn ni sasvim beo, naša tamna strana kod njih je samo izraženija, što ne znači da nemaju i oni ono malo duše 😦 .
Niko nije ni sasvim crn ni sasvim beo, kao sto kaze Baklava… A ta ekipa… Pa, cesto imaju neke svoje kodekse, i kada im ucinis nesto, bilo sta, dobro, ako im posvetis ikakvu paznju, iz nekih njima samo znanih razloga oni to cene zauvek… U stvari, verovatno je paznja kljucna u svemu tome…
Neke sitnice iz detinjstva na nekoga ostave neiszbrisiv trag, tako si i ti njemu.
Ima on srce pre i posle svega a to je najvažnije.
To što je neko generalno „loš“ ne znači da je potpuno 100 posto loš. Svi mi imamo srca ponekad, pa ga pokažemo nekim ljudima…
@ plava B,
@ oblogovan,
@ zeleniš,
@ mala B,
hvala na komentarima. Slažem se sa vama, izgleda da smo svi od situacije do situacije manje ili više sivi.
Ma vole devojčice te „loše“ momke 😛
Ex,
loš, lošiji, najvoljeniji 😉