Ispričaću ti priču, jednom. Spustiću glavu na tvoje rame, vetar će pirkati, biće veče. Nedavno pristigla iz toplijih krajeva privijaću se uz tebe zbog hladnoće gledajući zamišljeno ispred sebe i par puta iznenada samo poskočiti i okrenuti se ka tebi naglašavajući pojedine delove, opisujući ih i rukama. Ti ćeš se smejati, gnjaviti me, govoriti mi da ćutim i da sam dosadna. Boriću se s tvojim rukama i usnama. Pretiti uskraćivanjem sexa. Ti ćeš se i dalje smejati, dok ću ja pokušavati da nastavim uz sve ozbiljnije negodovanje.
Ti ćeš terati svoje, a ja svoje do onog godinama utreniranog:
– E, sad, sam ozbiljno ljuta! Stvarno!
Ustaću i izaći iz sobe, a ti ćeš se okrenuti i zaspati.
Pokušaću da ti ispričam priču, jednom…. i neću ti je ispričati.
Uf, jako lepo !
Branislave,
hvala.
Jbt, kako ovo toplo i intimno zvuči.
Evo, preuzeću tu žrtvu na sebe i poslušaću šta imaš da ispričaš 😀
Neću te prekidati, naravno zbog toga što me priča interesuje, a ne iz tamo „nekih “ razloga 😀 😀
Priivateering,
ne čini dobro delo kvareći mi uspomenu. 🙂
Pa imam i je pravo na maštanje 😀
Al neka ti bude 😀
Nije važno i tako se već sve unaprijed odigralo i više nije bilo interesantno , kao već viđeno, ili je opet starim znacima slutilo na zlo na uvijek istim krivinama. Naravno da smo odustali jednom zasvagda i uvijek iz istih razloga mi se ne dešavamo jedno drugom.
Retko dobra priča! 🙂 I dragocena uspomena :).
Slatko i mazno, kao i Šunja 🙂
Nominovana si http://enicaa.wordpress.com/2013/08/02/blog-spomenar-2/
Enicaa,
i ti si. 🙂
Lepo! 🙂
wojciech,
hvala. 🙂
Nežno, pahuljasto, pomalo tužno… Prelepo…
Marina Majska,
i kad te wordpress potpise kao anonimnu, prepoznam ti rukopis. 🙂
hvala, hvala! 🙂