evo, na primer, možemo se mimoići na uglu što miriše na kajsije… dok ti budeš spavao u krošnji, ja ću biciklom proći ispod, žuriću da vratim jednu žutu tufnu na haljinu boje mastila, koja mora biti spremna za doček utorka… a možemo se i ispustiti kao slovo u brzom kucanju… negde, u petom odlomku na 114. strani, dok se upravo sprema pohod na još jednu polukružnu tajnu u zagrljaju lavande… bićemo uočeni u svom nepostojanju kao i to jedno malo slovo… u svemu tome možemo biti neophodni poput bojanke zrelog proleća i važni kao dečiji prvi uzdah… eto! smišljam i brljavim! to je za sad, al smišljam i dalje, ako se i ti setiš nečeg ureži na koru drveta čim padneš sa te krošnje, jer projuriću ponovo tuda na svom biciklu, čim se oslobodim čarolije voćnjaka u kom sam..obećavam! 🙂
Сјајно!!!
Поздрав!
Станимирe,
hvala! pozdrav! 🙂
Nastavi, što više načina predočiš, to su manje mogućnosti nesretanja.
Za početak: od sad preskačem sve 114. strane 🙂
hahah.. pa, da se sretnemo na 115. dok ti škrgućeš zubima, a ja cokćem i „kao“ prevrćem očima 🙂
Ako je tako zapisano 🙂
upravo urezano u virtuelnom svetu sastajanja 🙂
E, ne može tako, prijatelju; pardon, ovo je namijenjeno nekom čiji je utorak, ali takvi ga nikad ne dočekuju na istom mjestu, niti spavaju niti se kupaju na primjer nedjeljom pred izlazak. Zato što nikad ne izlaze nedjeljom ni utorkom, jer -rade ja ne.
ako ne moze, onda ne moze 🙂
Jao Šunjo što ti ovo lepo, baš! :* Srešćete se 100%, javlja mi se 😉
jao, jao, bas ti hvala! :*
pa, nek se i sretnemo, sta sad?! 😉
O, koliko divotne romantike u jednom nesretanju 🙂
Majska,
nije lose ni to nesretanje, ponekad. 🙂
Znam… i Desanka je o tome pisala… ne, nemoj mi prići 🙂
Bravo, smajli i preko ušiju. 🙂
plava oblando,
srce preko usiju, za smajli preko usiju. 😀
Их,а што поломи ову младу Јабуку?
Siniša,
nije bilo dovoljno sunca na prethodnoj strani 🙂
.. Zbog ovolikog neba uhvaćenog među stihovima, i zbog bicikla..
Ne, nemojte se mimoići. ;)))
Vodeni dečače,
kad je nebo kompas bicikli uvek stigne na pravu adresu. 🙂
🙂 😉 😉
Dedodoflime,
🙂 🙂 🙂
Ушуњах се ја после дуууууууууууууууууууууууго времена у твоју улицу…шетам, разгледам, уживам… 🙂
Devojčice od peska,
prepoznala sam ti otiske stopala u mojoj jesenjoj aleji. Uvek je zadovoljstvo videti igru u tvojoj crvenoj haljini. 🙂