smišljam način kako da se ne sretnemo…

evo, na primer, možemo se mimoići na uglu što miriše na kajsije… dok ti budeš spavao u krošnji, ja ću biciklom proći ispod, žuriću da vratim jednu žutu tufnu na haljinu boje mastila, koja mora biti spremna za doček utorka… a možemo se i ispustiti kao slovo u brzom kucanju… negde, u petom odlomku na 114. strani, dok se upravo sprema pohod na još jednu polukružnu tajnu u zagrljaju lavande… bićemo uočeni u svom nepostojanju kao i to jedno malo slovo… u svemu tome možemo biti neophodni poput bojanke zrelog proleća i važni kao dečiji prvi uzdah… eto! smišljam i brljavim! to je za sad, al smišljam i dalje, ako se i ti setiš nečeg ureži na koru drveta čim padneš sa te krošnje, jer projuriću ponovo tuda na svom biciklu, čim se oslobodim čarolije voćnjaka u kom sam..obećavam! 🙂 10492220_812924572073764_4523771175306204332_n - Copy

23 mišljenja na “smišljam način kako da se ne sretnemo…”

  1. E, ne može tako, prijatelju; pardon, ovo je namijenjeno nekom čiji je utorak, ali takvi ga nikad ne dočekuju na istom mjestu, niti spavaju niti se kupaju na primjer nedjeljom pred izlazak. Zato što nikad ne izlaze nedjeljom ni utorkom, jer -rade ja ne.

  2. .. Zbog ovolikog neba uhvaćenog među stihovima, i zbog bicikla..
    Ne, nemojte se mimoići. ;)))

  3. Ушуњах се ја после дуууууууууууууууууууууууго времена у твоју улицу…шетам, разгледам, уживам… 🙂

    1. Devojčice od peska,
      prepoznala sam ti otiske stopala u mojoj jesenjoj aleji. Uvek je zadovoljstvo videti igru u tvojoj crvenoj haljini. 🙂

Postavi komentar