da li je istina slon?

Pet slepaca naletelo je na slona.
Prvi slepac dotače njegovu nogu i reče:
– Slon je drvo!
Drugi slepac ga opipa za surlu i reče:
– Slon je zmija!
Treći slepac se dohvati kljove i reče:
– Slon je koplje!

** ** **

Da, istina je slon, a slon je skup od četiri drveta, dva koplja i jedne zmije, ali pitam se da je kojim slučajem slon bio bez kljova i sedeo povijene surle kad su slepci naišli na njega da li bi možda umesto drveta, koplja i zmije dobili odgovor da je slon stena.

****************


38 mišljenja na “da li je istina slon?”

  1. Istina je da uvek vidimo samo deo posmatranog, pa čak i to vidimo u zavisnosti od mesta sa koga posmatramo. A nikada nismo čak ni dovoljno blizu ptičije perspektive da bi mogli da vidimo sliku nečega u potpunosti.Zato nikada ne treba biti rigidan u svojoj istini, koliko god da smo uvereni da je to baš to…:-)

      1. Slažem se da je istina uvek slon, ali ne i za one koji parcijano vide. Za njih je to onda samo deo nečega i dok se slika ne upotpuni, može biti svašta nešto… Ko je ugasio svetlo ?
        🙂

    1. Exxx, 😉

      to što ne možemo da je sagledamo u njenom konačnom obliku, ne znači da ne postoji. Čovek je sve češće ohol u svojoj spoznaji. 🙂

  2. Priča deluje poučno. 🙂
    Zanima me da li je četvrtog i petog slepca slon zgazio, pa ne vidim kakav je njihov subjektivni doživljaj i da li su ova trojica bili svesni kako su oni završili … Kakav li je tek njihov doživljaj da mogu da ga kažu…? 🙂

    1. crno-bela,
      pre dva, tri dana sam na TV-u uhvatila kraj jednog filma, tu sam ‘pokupila’ priču jer mi se dopala. Ne znam da li je nastala za potrebe filma ili je postojala od ranije i samo iskorišćena za poentiranje. Možda priča zaista kazuje šta su ‘videla’ i druga dva slepca i kako su svi završili, mada i bez toga moja nedoumica na priču ostaje ista.

      1. Ma ne znam priču, ali mi samo pada na pamet da li je isti subjektivni osećaj onog slepca koji pipa slona i onog koga slon gazi…
        Odoh da obrišem cvikere, sve crno vidim… 😕

            1. nešto ne volim tu izreku, izgleda da sam je prečesto čula, ali kad je ljudi toliko koriste biće da zaista vredi.. 🙂
              u mojoj interpretaciji ona glasi što nas ne ubije, pa, nije nas ubilo! 🙂

                1. Izreka je i te kako istinita. Nemamo takav osecaj dok gazenje traje i mislimo da umiremo, ali posle toga vise ne postoji isti „sledeci put“ , jer umemo da ga prezivimo mnogo manje pregazeni 🙂 . I dalje stoji: bolje pregazen nego mrtav 🙂

  3. Da sam se ja kojim slučajem uhvatila za surlu… prosto bih ostala bez texta. Da li to onda znači da bih bila atextualna ili bih se ubrzo razočarala u spoznaju istine? I, da li bi meni više ikada u životu bilo bitno šta je istina!? Čisto sumnjam 😀

Leave a reply to shunjalica Odustani od odgovora