kruska u brdovitom kavezu cuva tajnu

U dolini se crkva poput planine zariva u oblak. Kroj narucen za ovaj dan.
Sunce umiva tugu od svitanja.
Sreca robija u semenu trnovite kruske. Ni magla ne moze da joj pridje od senke koja nad njom bdi.
Na korak od mraka gledam budjenje osmeha. Sta uporediti sa njim? Mora da postoji rec za radost, znate onaj tren kad ptica saznaje da ima krila. Da, to je paralela koja se provlaci kroz moje misli dok gledam. Nije kruska jedini ukus na svetu, koliko god bila slatka.
Bude se cula, lagano.
Ne umem da precrtam na papir otkucaj srca. Slusam ga u grlu, na dlanovima, u ocima. Pokusavam ga zadrzati dok mi luta telom. Ne zna na koju stranu bi jos moglo da izviri.
Krije se iza tamnih stakala, jer kako se zaukalo izaci ce kroz pogled i ostati zaglavljeno na zici koja deli nebo na tvoju i moju stranu.