Shunja bi nesto ‘tela

Nedelja je i naterala sam sebe da ustanem posle 4 sata spavanja jer znam, vreme je da vam napisem nesto novo, ali meni se zaaaaaaista ne da.

Vise sam nego dobro, uzivam i, ponovo, odoh da odspavam jos koji sat, jer mozda i znam kad bi dani mogli poceti, ali jos ni za jedan nisam uspela da predvidim kad ce se zavrsiti. Ne zalim se, samo mi se ni najmanje ne da pisati, jer kad bi mi se dalo morala bih vam opisati najsavrseniji ukus belog vina, a svaka rec je besmislena spram njegovog dodira sa vasim nepcem. mmmmm

Moguce da ga nisam dovoljno gustirala, ako je samo to uskoro dopunjavam redove.

Do tad, dragi ljudi, laku noc ! 🙂

pucanje koje slušaš..

..nije od srca.
Staklo ne puca,
ono se topi i mrzne,
talas ga prelije.

..nije ni od razuma,
s njim sam se razišla kad sam tebe srela.
Nije to loša ulica,
mogla sam i u goru da zalutam,
ali na tu se stranu ne vraćam, više.

…nije ni od duše,
koja samo za tebe je muziku tkala.
Kad nastupi kiša,
ona ne beži,
skupi se tu gde je i utiša.

Ni zubi to nisu,
iako bi ti se rado u meso zarili!

To je tacna
s koje sam skliznula
dok sam ti na dohvat bila.
Zato idi!
Meni rastu nova krila!

pušači nastavite da pušite i pomozite

Razmišljate da ostavite pušenje, ako vam ide – ostavite ga, ali nastavite da kupujete cigarete i pomozite! Dovoljno je da srebrnu foliju koju automatski po otvaranju kutije inače o(d/t)cepite, od sad – sačuvate. Za 10 000 tih listića jedna osoba će dobiti invalidska kolica. Pre skoro dva meseca smo obavešteni o ovome u kafiću u kom redovno ‘visimo’, nismo znali da li će išta značiti, ali nikoga nije koštalo da učestvuje i ljudi su se rado odazvali pozivu i proširili vest. Stigla nam je i povratna informacija da su kolica stigla posle slanja listića. Sad skupljamo drugih 10 000 folijica. Možda neki već znaju, ali verujem da će mnogima ovo biti prvi glas.

Nađite osobu u vašem kraju koja bez kolica ne može da sastavi dan, pokucajte joj na vrata i dajte listiće. LJudi koji stanuju na toj adresi znaće šta će i kuda će sa njima.

Ugostitelji pridružite se akciji, sve što treba da uložite je obaveštenje i prazna koverta. U ovom slučaju važi deviza –
Naše ništa, nekome može biti mnogo! Dozvolite i drugima da vide proleće!

p.s. Svi konkretni podaci namerno izostavljeni iz teksta, pokrenite se i razgovarajte sa ljudima iz svog kraja. Neće da škodi!

let do neba

U petak uveče se raspalo sve što je poslednjih dana zidano, dok je subota tekla po već ugovorenom planu. Između obaveza se rađao novi cvet, koji od nedeljnog podneva svojim mirisom daje više nego povoljan vetar u leđa. Već sledećeg jutra poštar je sa jutarnjom kišom isporučio i radost upakovanu među stranice još nepročitane knjige. Današnje buđenje je donelo saznanje da do ostvarenja treba još deset puta da spim. I tako…

Kotrlja se vreme svojim tokom, ali posle skorašnjih vesti kotrljaće se duplo brže.
U poverenju ću vam napisati da sam srećna. Još se ne usuđujem da to izgovorim naglas zato nemojte ni vi, ako baš morate nešto reći nek to bude ono naše – pu, pu, pu! Moram da učim i na taj način prekratim ovih par noći što bi trebalo da spim do nove avanture. Nedavno razočaranje nije zaboravljeno, samo mu je uskraćen prostor za trajanje.
Veliko hvala svima sa čarobnim  prahom na dlanu koji čine da čarolija bude vidljiva na tuđem licu i duši.
Drugari, šššššššš! Odoh da se ljuljam na danima što su preostali. Sivi svet se sprema da istrpi još jednu vedru boju.

zakrpa

dok ptić drhturi u noći,
poželi već željeno i nađimo se na pola sna,
prigušenih pogleda…
uspomene poput svitaca lako uhvatljivo sjaje u mojoj glavi,
a onda ih svileni vetar istrese iz paukove mreže mraka i
oduva k’o latice s dlana…
ona sam što te nekoć znala
i zato –
ne iznosi bosonogo sećanje na stepenište..
trenutak snagom čekića
već iz prvog pokušaja razbija sve….
još samo malo,
želim da posle napornog dana budeš moje odmorište …